Danijel iz Tuzle postidio državu: Uz činenjicu da sam pola Hrvat, a pola Srbin – Šta sam ja? Bosanac sve vam jebem!

18

Reprezentacija Hrvatske se plasirala u polufinale Svjetskog prvenstva u Rusiji,
 gdje će snage odmjeriti protiv Francuske.
 Vatreni su u napetoj utakmici, savladali Engleze sa 2:1.

Širom BiH slavila se pobjeda komšija. U Tuzli su kafići bili puni podrške za Modrića i ekipu. I to je najmanje što možemo uraditi za svoje komšije… radovati se njihovom uspjehu. Međutim, neki su otišli korak dalje. S tim u vezi, Facebook korisnik Danijel Senkić je na svom profilu objavio status upućen onima koji, prema njegovim riječima, nisu svjesni svog nacionalnog identiteta.

Oglas

Status gosp. Senkića prenosimo u cijelosti:

 “Zovem se Danijel Senkić. Plod sam tzv. mješovitog braka (mada ovaj termin ne priznajem, jer mješoviti brak može biti samo kada se ukrste dvije različite vrste). Otac Ivica – Dalmatinac rođen u Đakovu. Sasvim slučajno, dida Jure je bio nosilac partizanske spomenice, pa ga je Tito nagradio kućom u Slavoniji. Inače, svi moji sa ćaćine strane su iz Biograda na moru.

Majka Ljiljana, rođena Drajić. Iz Bogatića. Srbija. Našli se slučajno na privremenom radu u Njemačkoj.

Majkin otac davne 1949. godine doselio u Tuzlu. Tu napravio kuću, a ja u toj kući počeo živjeti od sedmog mjeseca svog života. Opet, sasvim slučajno, ja rođen u Njemačkoj.

U Tuzli stekao prijatelje, komšije, braću, sestre, školu, rat, mir, patnju… Ali sve ovo nabrojano sa njima – mojim prijateljima. Jel’ treba imena da im nabrajam?? Ne treba, Tuzla je ovo!

Uz činenjicu da sam pola Hrvat a pola Srbin, možda sam jedan od rijetkih koji se tako nikada nije osjećao. Prohodao, progovorio, napisao prvo slovo, doživio prvu radost i prvu žalost u Tuzli. Šta sam ja??

Bosanac sve vam jebem!

Pored mene živi Zoran. On me ubjeđuje da je Srbin. Majka mu iz Ugljevika. Otac iz Potpeći kod Srebrenika. Sa druge strane živi Željko. Tvrdi da je Hrvat. Otac mu iz Hrgova kod Gradačca. Majka iz Lipnice.

Ja sjeban… ne zbog toga što je jedan Srbin a drugi Hrvat, nego zbog toga što su oni stvarno ubjeđeni da su to.

Veći Hrvat i veći Srbin od mene… al’ nejse.

Večeras sam bio ponosan na reprezentaciju Hrvatske. Ali… za razliku od Željka, tu pobjedu sam doživio kao pobjedu susjeda/komšija. Željko baca petarde i uzvikuje – POBJEDILI SMO!! Ko??? Ja, kojeg je sklepao Dalmatinac ne mogu ubjediti Željka iz Hrgova da nisu pobijedili njegovi, nego susjedi. Moji konju, ako ćemo gledati ispravno! Ali i za mene susjedi jer me nije othranila, školovala, odgajala i ninala Hrvatska konju vatrogasni!!

I sada, pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću tvrdim – braćo Hrvati (kada kažem „Hrvati“ mislim na građane Hrvatske, u Bosni žive Katolici), u tolikoj želji da budete nešto što niste, postajete smiješni. Smiješni, žalosni ali i opasni… jer vaša želja za nemogućim prerasta u ekstremizam – ustašluk!

NASTAVAK CITAJTE NA STRANI  2.

Strana 2